ANTIKORUPCIJA I STANJE LOKALNE I REGIONALNE PROMETNE INFRASTRUKTURE
(piše: dr. sc. Željka Burić)
NAPOMENA: "Ovaj rad je financirala/sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (1949)"- dr. sc. Željka Burić je istraživačica na projektu Hrvatske zaklade za znanost naziva " Multidisciplinary Research Cluster on Crime in Transition- Trafficking in Human Beings, Corruption and Economic Crime", izrađeno u Zagrebu, 29. lipnja 2015. godine
Zakon o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) u članku 3 definira da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Ovdje se naglasak stavlja upravo na to da se radi o javnom dobru u općoj uporabi. Dakle, svi građani imaju pravo koristiti ih i predlagati prijedloge za poboljšanje prometa ukoliko se za to ukaže potreba. Javnim se cestama prema istom Zakonu, a ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju smatraju autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste.
Prema članku 16 one moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Članak 17. propisuje da se one planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskim načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje, da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu, sukladan uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu te propisima kojima je uređena zaštita okoliša kao i propisima o sigurnosti prometa na cestama.
Propis o projektiranju javnih cesta i njihovih elemenata sa stajališta osiguranja prometne sigurnosti i ekonomičnosti njihove izgradnje i održavanja donosi ministar (zakon ne specificira koji) u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo i ministrom nadležnim za unutarnje poslove. Ministar, sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, donosi propise o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama, turističkoj i ostaloj signalizaciji, načinu označavanja i osiguranja radova na cesti.
Ono što je iznimno bitno za temu ovog rada jest da se javne ceste sukladno članku 86 Zakona o cestama financiraju iz godišnjih naknada za uporabu javnih cesta, koje se plaćaju pri registraciji motornih i priključnih vozila, cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično), naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan Republike Hrvatske, naknada za izvanredni prijevoz, naknada za prekomjernu uporabu, korisničkih naknada, naknada za korištenje cestovnog zemljišta, naknada za obavljanje pratećih djelatnosti, naknada za koncesije, sredstava državnog proračuna, naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta, naknada za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti i ostalih izvora. Riječ je dakle o izvorima sredstava koji dolaze od građana Republike Hrvatske i onih koji državu posjete pa plate neku vrstu naknade.
Sama činjenica da se javne ceste financiraju novcem građana, daje za pravo istim tim građanima tražiti od državne ili lokalne vlasti kvalitetnu uslugu i onakvu kvalitetu cesta i prometa koji se na njima odvija koji će s jedne strane njima pružiti što manji trošak i s druge strane koji će omogućavati nesmetano kretanje općinom, gradom, županijom ili državom.
Naime, članak 5. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15) propisuje da jedinice lokalne i područne ( regionalne) samouprave, u skladu s odredbama tog Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove uređuju promet na svom području tako da određuju ceste s prednošću prometa, dvosmjerni odnosno jednosmjerni promet, sustav tehničkog uređenja prometa i upravljanje prometom putem elektroničkih sustava i video nadzora, ograničenja brzine kretanja vozila, promet pješaka, biciklista, vozača mopeda, turističkog vlaka i zaprežnih kola, gonjenje i vođenje stoke, parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, zone smirenog prometa, blokiranje autobusa, teretnih automobila, priključnih vozila i radnih strojeva na mjestima koja nisu namijenjena za parkiranje tih vrsta vozila i način deblokade tih vozila, postavljanje i održavanje zaštitnih ograda za pješake na opasnim mjestima, pješačke zone, sigurne pravce za kretanje školske djece, posebne tehničke mjere za sigurnost pješaka i biciklista u blizini obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova, igrališta, kino dvorana i sl., uklanjanje dotrajalih, oštećenih i napuštenih vozila, površinu na kojoj će se obavljati test vožnja, terenska vožnja (cross), vožnja izvan kolnika (off road), sportske, enduro i promidžbene vožnje, uvjete prometovanja vozila opskrbe u zonama smirenog prometa i pješačkim zonama.
Kako je ovdje navedeno, velik je popis onoga što je u nadležnosti jedinica lokalne i područne ( regionalne) samouprave. Način na koji će one urediti sva ta pitanja nije naveden. Jednako tako, zakonodavac nije utvrdio niti postupak osim što se traži suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove. Upravo to otvara veliki prostor za tijela lokalne i regionalne samouprave da djeluju na koruptivni način.
Brojna su istraživanja pokazala da općine, gradovi i županije djeluju netransparentno i da na isti takav način, netransparentno, troše financijska sredstva i donose odluke koje se odnose na upravo one koji ih financiraju- građane.
Veliki problem na lokalnoj i regionalnoj razini je sukob interesa. Ovdje navedeni niz ovlasti koje su prenesene na lokalnu i regionalnu razinu je uistinu velik. Teško je u manjim jedinicama lokalne i regionalne samouprave vjerovati da se neka rješenja prometne infrastrukture neće rješavati ad hoc i u korist točno određenih pojedinaca.
Ujedno, kako je pokazalo i spomenuto izvješće koje je sačinilo Ministarstvo pravosuđa, "u Republici Hrvatskoj je u gotovo 70% jedinica lokalne samouprave organizirana mjesna samouprava. Ukupno je osnovano 3997 mjesnih odbora... Svega 39% jednica lokalne samouprave ima na mrežnim stranicama dostupne podatke o mjesnim odborima (članovi vijeća mjesnog odbora, predsjednik vijeća, kontakti i dr.)." (Izvor: www.pravosudje.gov.hr). Navedeno pokazuje da se građani sa svojim prijedlozima boljih i pogodnijih rješenja ne mogu obratiti niti mjesnim odborima jer u 30% jedinica oni ne postoje, a u cca 60 % jedinica građani ne znaju kome da se obrate. Upravo to ima za posljedicu veliku zbrku u sustavu, ne zna se kome se građani mogu obratiti, ne zna se procedura upravljanja prometnom infrastrukturom u općinama, gradovima i županijama a sav taj kaos dovodi s jedne strane do mogućnosti lokalne i regionalne vlasti da djeluje koruptivno i da pogoduje interesima lokalnih moćnika i s druge strane bespomoćnosti građana da utječu na bolja prometna rješenja.
Jedino ispravno rješenje koje može biti rješenje nastale situacije jest donošenje odluke i javna objava te odluke o postupku reguliranja prometne infrastrukture općine, grada i županije. Upravo kako bi se pokazalo i dokazalo da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi i da se izazivanjem kaosa neće stvoriti bojazan da će doći do činjenja koruptivnih kaznenih djela.
(piše: dr. sc. Željka Burić)
NAPOMENA: "Ovaj rad je financirala/sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (1949)"- dr. sc. Željka Burić je istraživačica na projektu Hrvatske zaklade za znanost naziva " Multidisciplinary Research Cluster on Crime in Transition- Trafficking in Human Beings, Corruption and Economic Crime", izrađeno u Zagrebu, 29. lipnja 2015. godine
Zakon o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) u članku 3 definira da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Ovdje se naglasak stavlja upravo na to da se radi o javnom dobru u općoj uporabi. Dakle, svi građani imaju pravo koristiti ih i predlagati prijedloge za poboljšanje prometa ukoliko se za to ukaže potreba. Javnim se cestama prema istom Zakonu, a ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju smatraju autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste.
Prema članku 16 one moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Članak 17. propisuje da se one planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskim načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje, da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu, sukladan uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu te propisima kojima je uređena zaštita okoliša kao i propisima o sigurnosti prometa na cestama.
Propis o projektiranju javnih cesta i njihovih elemenata sa stajališta osiguranja prometne sigurnosti i ekonomičnosti njihove izgradnje i održavanja donosi ministar (zakon ne specificira koji) u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo i ministrom nadležnim za unutarnje poslove. Ministar, sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, donosi propise o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama, turističkoj i ostaloj signalizaciji, načinu označavanja i osiguranja radova na cesti.
Ono što je iznimno bitno za temu ovog rada jest da se javne ceste sukladno članku 86 Zakona o cestama financiraju iz godišnjih naknada za uporabu javnih cesta, koje se plaćaju pri registraciji motornih i priključnih vozila, cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično), naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan Republike Hrvatske, naknada za izvanredni prijevoz, naknada za prekomjernu uporabu, korisničkih naknada, naknada za korištenje cestovnog zemljišta, naknada za obavljanje pratećih djelatnosti, naknada za koncesije, sredstava državnog proračuna, naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta, naknada za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti i ostalih izvora. Riječ je dakle o izvorima sredstava koji dolaze od građana Republike Hrvatske i onih koji državu posjete pa plate neku vrstu naknade.
Sama činjenica da se javne ceste financiraju novcem građana, daje za pravo istim tim građanima tražiti od državne ili lokalne vlasti kvalitetnu uslugu i onakvu kvalitetu cesta i prometa koji se na njima odvija koji će s jedne strane njima pružiti što manji trošak i s druge strane koji će omogućavati nesmetano kretanje općinom, gradom, županijom ili državom.
Naime, članak 5. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15) propisuje da jedinice lokalne i područne ( regionalne) samouprave, u skladu s odredbama tog Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove uređuju promet na svom području tako da određuju ceste s prednošću prometa, dvosmjerni odnosno jednosmjerni promet, sustav tehničkog uređenja prometa i upravljanje prometom putem elektroničkih sustava i video nadzora, ograničenja brzine kretanja vozila, promet pješaka, biciklista, vozača mopeda, turističkog vlaka i zaprežnih kola, gonjenje i vođenje stoke, parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, zone smirenog prometa, blokiranje autobusa, teretnih automobila, priključnih vozila i radnih strojeva na mjestima koja nisu namijenjena za parkiranje tih vrsta vozila i način deblokade tih vozila, postavljanje i održavanje zaštitnih ograda za pješake na opasnim mjestima, pješačke zone, sigurne pravce za kretanje školske djece, posebne tehničke mjere za sigurnost pješaka i biciklista u blizini obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova, igrališta, kino dvorana i sl., uklanjanje dotrajalih, oštećenih i napuštenih vozila, površinu na kojoj će se obavljati test vožnja, terenska vožnja (cross), vožnja izvan kolnika (off road), sportske, enduro i promidžbene vožnje, uvjete prometovanja vozila opskrbe u zonama smirenog prometa i pješačkim zonama.
Kako je ovdje navedeno, velik je popis onoga što je u nadležnosti jedinica lokalne i područne ( regionalne) samouprave. Način na koji će one urediti sva ta pitanja nije naveden. Jednako tako, zakonodavac nije utvrdio niti postupak osim što se traži suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove. Upravo to otvara veliki prostor za tijela lokalne i regionalne samouprave da djeluju na koruptivni način.
Brojna su istraživanja pokazala da općine, gradovi i županije djeluju netransparentno i da na isti takav način, netransparentno, troše financijska sredstva i donose odluke koje se odnose na upravo one koji ih financiraju- građane.
Veliki problem na lokalnoj i regionalnoj razini je sukob interesa. Ovdje navedeni niz ovlasti koje su prenesene na lokalnu i regionalnu razinu je uistinu velik. Teško je u manjim jedinicama lokalne i regionalne samouprave vjerovati da se neka rješenja prometne infrastrukture neće rješavati ad hoc i u korist točno određenih pojedinaca.
Ujedno, kako je pokazalo i spomenuto izvješće koje je sačinilo Ministarstvo pravosuđa, "u Republici Hrvatskoj je u gotovo 70% jedinica lokalne samouprave organizirana mjesna samouprava. Ukupno je osnovano 3997 mjesnih odbora... Svega 39% jednica lokalne samouprave ima na mrežnim stranicama dostupne podatke o mjesnim odborima (članovi vijeća mjesnog odbora, predsjednik vijeća, kontakti i dr.)." (Izvor: www.pravosudje.gov.hr). Navedeno pokazuje da se građani sa svojim prijedlozima boljih i pogodnijih rješenja ne mogu obratiti niti mjesnim odborima jer u 30% jedinica oni ne postoje, a u cca 60 % jedinica građani ne znaju kome da se obrate. Upravo to ima za posljedicu veliku zbrku u sustavu, ne zna se kome se građani mogu obratiti, ne zna se procedura upravljanja prometnom infrastrukturom u općinama, gradovima i županijama a sav taj kaos dovodi s jedne strane do mogućnosti lokalne i regionalne vlasti da djeluje koruptivno i da pogoduje interesima lokalnih moćnika i s druge strane bespomoćnosti građana da utječu na bolja prometna rješenja.
Jedino ispravno rješenje koje može biti rješenje nastale situacije jest donošenje odluke i javna objava te odluke o postupku reguliranja prometne infrastrukture općine, grada i županije. Upravo kako bi se pokazalo i dokazalo da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi i da se izazivanjem kaosa neće stvoriti bojazan da će doći do činjenja koruptivnih kaznenih djela.
Idejni prijedlog rute kretanja vozila JGP-a u Šibeniku (kvart Meterize) sa pripadajućim stajalištima
Nekoliko je primjera gradova koji su odlukama predstavničkih tijela riješili problem prometovanja ili neki drugi problem vezan uz prometnu infrastrukturu.
Tako je Gradsko vijeće Grada Rijeke, na sjednici 28. listopada 2008. godine donijelo Odluku o uređenju prometa na području Grada Rijeke ( http://www.sn.pgz.hr/default.asp?Link=odluke&id=15400). Njome se, kako je to definirano člankom 1, uređuju uvjeti i pravila odvijanja prometa na javno prometnim površinama u Gradu Rijeci te mjere za njihovo provođenje.
Definira se da se javno prometnim površinama smatraju ceste, trgovi, javna parkirališta i druge prometne površine koje su u funkciji sudionika u prometu na području Grada.
Posebno se ističe članak 4 u kojem je definirano da uređenje prometa na javno prometnim površinama na području Grada, na prijedlog trgovačkog društva u vlasništvu Grada utvrđuje Odjel gradske uprave za komunalni sustav uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove. Ovom odredbom se jasno određuje put kojim će morati proći svaka inicijativa da bi se razmatrala i ukoliko se smatra kvalitetnom- bivala usvojenom.
Uređenjem prometa smatra se određivanje cesta s prednošću prolaska, dvosmjernog odnosno jednosmjernog prometa, sustava tehničkog uređenja prometa i upravljanja prometom putem elektroničnih sustava i video nadzora, ograničenja brzine kretanja vozila, prometa pješaka, biciklista, vozača mopeda, turističkog vlaka i zaprežnih vozila, gonjenja i vođenja stoke, parkirališnih površina i načina parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, zona smirenog prometa, blokiranja autobusa, teretnih automobila, priključnih vozila i radnih strojeva na mjestima koja nisu namijenjena za parkiranje tih vrsta vozila i načina deblokade tih vozila, postavljanja i održavanja zaštitnih ograda, stupića ili drugih fizičkih prepreka za pješake na opasnim mjestima, pješačkih zona, sigurnosnih pravaca za kretanje školske djece, posebnih tehničkih mjera za sigurnost pješaka i biciklista u blizini obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova, igrališta, kino dvorana i slično, površina na kojima će se obavljati test vožnja, terenska vožnja (cross), vožnja izvan kolnika (off road), sportske, enduro i promidžbene vožnje i uvjeta prometovanja vozila opskrbe u zonama smirenog prometa i pješačkim zonama.
Propisano je i da privremenu regulaciju prometa na javno prometnim površinama zbog gradnje, rekonstrukcije i popravka građevinskih objekata i instalacija utvrđuje Odjel uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.
Ovom Odlukom je, osim navedenog, reguliran način prometovanja javnim prometnim površinama, uređena su sva pitanja vezana uz parkiranje vozila, uz premještanje nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila i druga važna pitanja o regulaciji prometne infrastrukture od važnosti za Rijeku.
Ujedno, a kako je javno objavljeno i na internetskoj stranici Rovinja ( www.rovinj.hr ) "s ciljem očuvanja autohtonosti ambijenta, zaštite stanovnika povijesne jezgre, organiziranja kvalitetnije turističke ponude i povećanju sigurnosti svih sudionika u prometu, Gradsko vijeće grada Rovinja usvojilo je Odluku o uređenju prometa na užem području grada Rovinja (Službeni glasnik 3/08-pročišćeni tekst), temeljem koje je uspostavljen kontrolirani sustav ulaza vozila u pješačku zonu, uvjeti i pravila sigurnosti i organizacije prometa na cestama i drugim javno-prometnim površinama na užem području grada Rovinja – Rovigno., osim na javnim cestama".
Pravilnikom o uvjetima i načinu izdavanja odobrenja za ulaz u pješačku zonu propisan je postupak, uvjeti, te ostalo u svezi izdavanja odobrenja, odnosno kartica za ulaz vozila u pješačku zonu. Dakle, ovim Pravilnikom je definiran uži krug prometne infrastrukture, nego što je to Odlukom Grada Rijeke, no ipak su definirane smjernice koje određuju detalje vezane uz ulaz u pješačku zonu. I ovaj Pravilnik je primjer dobre prakse kojim se izbjegava kaos u postupanju i onemogućuje činjenje koruptivnih kaznenih djela u reguliranju prometne infrastrukture.
I Grad Zagreb je na svojim internetskim stranicama (www.zagreb.hr) dana 16. ožujka ove godine javno objavio da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10 do 92/14), i sukladno Odluci o uređenju prometa (Službeni glasnik Grada Zagreba 21/14) utvrdio i uredio organizaciju cestovnog prometa na području Grada Zagreba i to osobito ceste s prednošću prolaska; dvosmjerni, odnosno jednosmjerni promet; sustav tehničkog uređenja prometa i upravljanja prometom putem elektroničkog sustava i videonadzorom (prometna signalizacija, semafori i sl.); ograničenje brzine kretanja vozila; promet pješaka, biciklista, vozača mopeda, turističkih vlakića, zaperžnih kola i drugih sudionika u prometu; organizaciju parkirališnih površina i načina parkiranja, zabrana parkiranja i mjesta ograničenog parkiarnja; zone smirenog prometa; pješačke zone, sigurne pravce kretanja školske djece, posebne tehničke mjere za sigurnost pješaka i biciklista u blizini obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova, igrališta, kinodvorana i sl.; površine na kojima će se obavljati test vožnja, terenska vožnja (cross), vožnja izvan kolnika (off road), sportska, enduro i promidžbena vožnja te uvjete prometovanja vozila u pješačkim zonama i zonama smirenog prometa.
Nadalje, za potrebu eventualnih potrebnih izmjena postojeće tehničke regulacije prometa, utvrđen je i javno objavljen postupak i to na način da se zahtjev za utvrđivanje ili izmjenu postojeće tehničke regulacije prometa (u daljnjem tekstu zahtjev) podnosi u pisanom obliku i predaje na šalteru za prijam pošte Gradske uprave ili se upućuje poštom. Utvrđen je i sadržaj zahtjeva te on mora sadržavati ime i prezime, adresu podnositelja, telefonski kontakt, naznaku lokacije, odnosno naziv ulice ili cestovne prometnice na kojoj se predlaže određena mjera tehničke regulacije prometa, opis ili obrazloženje problema.
Predviđeno je da zahtjev mogu podnijeti predstavnici lokalnog područja (gradske četvrti i mjesni odbori), tvrtke, ustanove, razne vladine i nevladine udruge, skup stanara te zainteresirani građani pojedinačno. Kako je navedeno na internetskoj stranici Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet, utvrđuje opravdanost zahtjeva sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10 do 92/14), Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti (Narodne novine 33/05) i Odluci o uređenju prometa (Službeni glasnik Grada Zagreba 21/14)
Navedeno je i da se u slučaju većih promjena tehničke regulacije prometa kao što su određivanja ulica s prednošću prolaza, određivanje organizacije prometnih tokova (dvosmjerni, jednosmjerni promet), ograničenja brzine kretanja, određivanja zona smirenog prometa i sl., donosi rješenje o uređenju prometa uz suglasnost nadležne policijske uprave, a za državne ceste uz suglasnost Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture.
Zainteresirane se upućuje da ako Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet, nije suglasan s traženim, o tome izdaje pismeno očitovanje s obrazloženjem zbog čega zahtjev ne prihvaća.
Bili su ovo samo neki primjeri dobre prakse kojima je prikazan način dobrog poslovanja jedinica lokalne i regionalne samouprave. Reguliranjem materije i utvrđivanjem jasnih kriterija i postupka izbjegavaju se situacije sumnje u spregu lokalnih i regionalnih vlasti sa pojedincima, organizacijama ili određenim interesnim skupinama.
Za apsolutno saznanje o tome koliko je Republika Hrvatska u cjelokupnosti spremna na ovaj korak bilo bi korisno provesti istraživanje o tome koje su općine i gradovi regulirali spomenuto, prikupiti dokumente, analizirati ih i donijeti jedinstvene kriterije kako bi se praksa na teritoriju cijele države izjednačila.
Tako je Gradsko vijeće Grada Rijeke, na sjednici 28. listopada 2008. godine donijelo Odluku o uređenju prometa na području Grada Rijeke ( http://www.sn.pgz.hr/default.asp?Link=odluke&id=15400). Njome se, kako je to definirano člankom 1, uređuju uvjeti i pravila odvijanja prometa na javno prometnim površinama u Gradu Rijeci te mjere za njihovo provođenje.
Definira se da se javno prometnim površinama smatraju ceste, trgovi, javna parkirališta i druge prometne površine koje su u funkciji sudionika u prometu na području Grada.
Posebno se ističe članak 4 u kojem je definirano da uređenje prometa na javno prometnim površinama na području Grada, na prijedlog trgovačkog društva u vlasništvu Grada utvrđuje Odjel gradske uprave za komunalni sustav uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove. Ovom odredbom se jasno određuje put kojim će morati proći svaka inicijativa da bi se razmatrala i ukoliko se smatra kvalitetnom- bivala usvojenom.
Uređenjem prometa smatra se određivanje cesta s prednošću prolaska, dvosmjernog odnosno jednosmjernog prometa, sustava tehničkog uređenja prometa i upravljanja prometom putem elektroničnih sustava i video nadzora, ograničenja brzine kretanja vozila, prometa pješaka, biciklista, vozača mopeda, turističkog vlaka i zaprežnih vozila, gonjenja i vođenja stoke, parkirališnih površina i načina parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, zona smirenog prometa, blokiranja autobusa, teretnih automobila, priključnih vozila i radnih strojeva na mjestima koja nisu namijenjena za parkiranje tih vrsta vozila i načina deblokade tih vozila, postavljanja i održavanja zaštitnih ograda, stupića ili drugih fizičkih prepreka za pješake na opasnim mjestima, pješačkih zona, sigurnosnih pravaca za kretanje školske djece, posebnih tehničkih mjera za sigurnost pješaka i biciklista u blizini obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova, igrališta, kino dvorana i slično, površina na kojima će se obavljati test vožnja, terenska vožnja (cross), vožnja izvan kolnika (off road), sportske, enduro i promidžbene vožnje i uvjeta prometovanja vozila opskrbe u zonama smirenog prometa i pješačkim zonama.
Propisano je i da privremenu regulaciju prometa na javno prometnim površinama zbog gradnje, rekonstrukcije i popravka građevinskih objekata i instalacija utvrđuje Odjel uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.
Ovom Odlukom je, osim navedenog, reguliran način prometovanja javnim prometnim površinama, uređena su sva pitanja vezana uz parkiranje vozila, uz premještanje nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila i druga važna pitanja o regulaciji prometne infrastrukture od važnosti za Rijeku.
Ujedno, a kako je javno objavljeno i na internetskoj stranici Rovinja ( www.rovinj.hr ) "s ciljem očuvanja autohtonosti ambijenta, zaštite stanovnika povijesne jezgre, organiziranja kvalitetnije turističke ponude i povećanju sigurnosti svih sudionika u prometu, Gradsko vijeće grada Rovinja usvojilo je Odluku o uređenju prometa na užem području grada Rovinja (Službeni glasnik 3/08-pročišćeni tekst), temeljem koje je uspostavljen kontrolirani sustav ulaza vozila u pješačku zonu, uvjeti i pravila sigurnosti i organizacije prometa na cestama i drugim javno-prometnim površinama na užem području grada Rovinja – Rovigno., osim na javnim cestama".
Pravilnikom o uvjetima i načinu izdavanja odobrenja za ulaz u pješačku zonu propisan je postupak, uvjeti, te ostalo u svezi izdavanja odobrenja, odnosno kartica za ulaz vozila u pješačku zonu. Dakle, ovim Pravilnikom je definiran uži krug prometne infrastrukture, nego što je to Odlukom Grada Rijeke, no ipak su definirane smjernice koje određuju detalje vezane uz ulaz u pješačku zonu. I ovaj Pravilnik je primjer dobre prakse kojim se izbjegava kaos u postupanju i onemogućuje činjenje koruptivnih kaznenih djela u reguliranju prometne infrastrukture.
I Grad Zagreb je na svojim internetskim stranicama (www.zagreb.hr) dana 16. ožujka ove godine javno objavio da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10 do 92/14), i sukladno Odluci o uređenju prometa (Službeni glasnik Grada Zagreba 21/14) utvrdio i uredio organizaciju cestovnog prometa na području Grada Zagreba i to osobito ceste s prednošću prolaska; dvosmjerni, odnosno jednosmjerni promet; sustav tehničkog uređenja prometa i upravljanja prometom putem elektroničkog sustava i videonadzorom (prometna signalizacija, semafori i sl.); ograničenje brzine kretanja vozila; promet pješaka, biciklista, vozača mopeda, turističkih vlakića, zaperžnih kola i drugih sudionika u prometu; organizaciju parkirališnih površina i načina parkiranja, zabrana parkiranja i mjesta ograničenog parkiarnja; zone smirenog prometa; pješačke zone, sigurne pravce kretanja školske djece, posebne tehničke mjere za sigurnost pješaka i biciklista u blizini obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova, igrališta, kinodvorana i sl.; površine na kojima će se obavljati test vožnja, terenska vožnja (cross), vožnja izvan kolnika (off road), sportska, enduro i promidžbena vožnja te uvjete prometovanja vozila u pješačkim zonama i zonama smirenog prometa.
Nadalje, za potrebu eventualnih potrebnih izmjena postojeće tehničke regulacije prometa, utvrđen je i javno objavljen postupak i to na način da se zahtjev za utvrđivanje ili izmjenu postojeće tehničke regulacije prometa (u daljnjem tekstu zahtjev) podnosi u pisanom obliku i predaje na šalteru za prijam pošte Gradske uprave ili se upućuje poštom. Utvrđen je i sadržaj zahtjeva te on mora sadržavati ime i prezime, adresu podnositelja, telefonski kontakt, naznaku lokacije, odnosno naziv ulice ili cestovne prometnice na kojoj se predlaže određena mjera tehničke regulacije prometa, opis ili obrazloženje problema.
Predviđeno je da zahtjev mogu podnijeti predstavnici lokalnog područja (gradske četvrti i mjesni odbori), tvrtke, ustanove, razne vladine i nevladine udruge, skup stanara te zainteresirani građani pojedinačno. Kako je navedeno na internetskoj stranici Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet, utvrđuje opravdanost zahtjeva sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10 do 92/14), Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti (Narodne novine 33/05) i Odluci o uređenju prometa (Službeni glasnik Grada Zagreba 21/14)
Navedeno je i da se u slučaju većih promjena tehničke regulacije prometa kao što su određivanja ulica s prednošću prolaza, određivanje organizacije prometnih tokova (dvosmjerni, jednosmjerni promet), ograničenja brzine kretanja, određivanja zona smirenog prometa i sl., donosi rješenje o uređenju prometa uz suglasnost nadležne policijske uprave, a za državne ceste uz suglasnost Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture.
Zainteresirane se upućuje da ako Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet, nije suglasan s traženim, o tome izdaje pismeno očitovanje s obrazloženjem zbog čega zahtjev ne prihvaća.
Bili su ovo samo neki primjeri dobre prakse kojima je prikazan način dobrog poslovanja jedinica lokalne i regionalne samouprave. Reguliranjem materije i utvrđivanjem jasnih kriterija i postupka izbjegavaju se situacije sumnje u spregu lokalnih i regionalnih vlasti sa pojedincima, organizacijama ili određenim interesnim skupinama.
Za apsolutno saznanje o tome koliko je Republika Hrvatska u cjelokupnosti spremna na ovaj korak bilo bi korisno provesti istraživanje o tome koje su općine i gradovi regulirali spomenuto, prikupiti dokumente, analizirati ih i donijeti jedinstvene kriterije kako bi se praksa na teritoriju cijele države izjednačila.
